Kad je prije 15 godina Mario Čaljkušić odlučio pokrenuti Kamp rukometnih vratara napravio je to iz očaja. Nekad i sam vratar, suočen s nedostatkom specijaliziranog trenera koji bi ga učili i podigli razinu njegovih obrana, odlučio je nakon prekida karijere pomoći mlađima koji dolaze. Sve ostalo je povijest, kamp je rastao iz godine u godinu i nakon desetljeće i pol izrastao u najveći i najbolji specijalizirani kamp za rukometne vratare na svijetu, kamp kojeg pohode najbolji treneri i demonstratori, kamp koji je u svakom pogledu avangarda, na kojem se predstavljaju noviteti...
O kvaliteti kampa najbolje svjedoči činjenica da je redovito godinu dana unaprijed popunjen te da su na njemu svoja znanja mladima prenosili najbolji od najboljih rukometnih vratara na svijetu, Thierry Omeyer, Kasper Hvidt, Roland Mikler, Kari Grimsbo, Borko Ristovski, Vladimir Cupara, Benjamin Burić, Mirko Bašić, Vladimir Vujović, Nikola Blažičko, Mirko Alilović, Marin Šego, Viktor Hallgrimsson, Mario Ivić, Ivana Kapitanović, Jelena Grubišić, Mayssa Pessoa... Postava će i u 15. izdanju - koje počinje sutra - biti reprezentativna, a predvodit će je legendarni Francuz Vincent Gerard, vratar koji u riznici ima sedam velikih medalja, među kojima i zlatne medalje s europskog i svjetskog prvenstva te Olimpijskih igara i prestižne naslove najboljeg vratara na istim natjecanjima...
Vjerovali ili ne, Gerard je trebao biti sudionik prvoga Kampa rukometnih vratara koji je održan davne 2011. godine.
- Čuo sam da se održava kamp i poželio sudjelovati, ali nisam mogao zbog reprezentativnih obaveza. Eto, tada nisam mogao doći kao vratar, sada, 15 godina kasnije, dolazim kao trener. Mario Čaljkušić me zvao i ranije, ali zbog obaveza u klubu i reprezentaciji, kao i privatnih obaveza oko djece nisam nikad stigao – kaže nam Gerard.
Koji je vaš motiv za bavljenje trenerskim poslom?
- Znate kako se kaže da je u rukometu vratar pola momčadi, a mali broj klubova ima specijaliziranog trenera za vratare. I to je apsurd koji treba mijenjati, ne može to biti najvažnija pozicija a da su vratari prepušteni sami sebi. I zato je dobro da mladi dolaze na ovakve kampove, da nauče vježbe i pravilnu tehniku koju mogu kasnije usavršavati i sami kad se vrate u svoje klubove. Osobno nisam imao tih problema, kao početnika pod svoje me uzeo Branko Karabatić, Nikolin i Lukin otac, koji je i sam bio poznati vratar i trener od koga sam naučio osnove. Zbog toga je moj stil branjenja puno bliži "balkanskom" nego "skandinavskom" stilu, više radim nogama, postavljam zamke napadačima, ne vjerujem puno u skokove.
Kako je bilo igrati za francuski ‘Dream team‘?
- Odlično, privilegija, ali i veliki pritisak. Kad igraš za Francusku srebro nije opcija. Kad smo izgubili od Danske ili u polufinalu od Španjolske u Francuskoj to je bila nacionalna katastrofa. Svi očekuju pobjede i zlata, a rukomet se igra i u drugim zemljama, i to jako dobar rukomet.
Kako vam je bilo igrati protiv Hrvatske?
- Nisam bio na SP 2009. godine u Hrvatskoj ali sam bio na Euru. Znali smo da je kompliciramo igrati s vama, imate velike talente, dobre igrače, dobru atmosferu na tribinama i bile su to uvijek prave utakmice. Iskreno, svaku novu sezonu dolazili su neki novi, mlađi, kvalitetni igrači koji mogu napraviti velike stvari, uvijek nam je Hrvatska bila prijetnja i posebno smo se spremali za te utakmice. Ogledi Francuske i Hrvatske su klasici svjetskog rukometa, takav je bio i zadnji ogled u Zagrebu, kada ste nas pobijedili....
Velikani jedne i druge reprezentacije su se malo po malo umirovili, došlo je do smjene generacija i kod jednih i kod drugih... ?
- To je prirodno, dolaze novi mladi igrači, nova rukometna era... Vidjet ćemo tko će brže i bolje napraviti smjenu, ali koliko vidim i jedni i drugi imaju puno mladih igrača koji mogu biti nositelji reprezentacije u godinama koje dolaze.
Dosta dugo su lideri bili Karabatić i Balić, tko je za vas bio bolji?
- Za mene Karabatić. Balić je bio odličan igrač, jedno vrijeme i najbolji na svijetu, ali je kratko trajao. Karabatić je igrao duže, više je osvajao i podjednako je dobro igrao i u obrani i u napadu. Za mene je Baliću uz bok Duvnjak jer je on igrao puno duže, imao je bolje performanse i napravio je impresivnu karijeru. Zanimljivo je da u karijeri nisam dijelio svlačionicu s Hrvatima osim Domagojem, on je jedini, premda, više smo trenirali nego igrali skupa jer nisam puno branio, ha, ha, ha... Impresivno je koliko je trajao a igrao je i obranu i napad, po dvije utakmice tjedno na visokom nivou. Uz to je sjajan momak, pravi kapetan, a od njega sam pokupio i neke hrvatske riječi. Nisu sve za javnost, ha, ha, ha..., ali "kako si", "dobar dan"...
Tko je po vama najbolji vratar trenutačno na svijetu?
- Po meni je to Danac Emil Nielsen koji brani za Barcelonu. Jako je dobar, uzima puno prostora, koristi svoje tijelo jako dobro, sada je ozlijeđen pa sam dobio priliku zamijeniti ga, ali kad je na terenu on nosi prevagu svojoj momčadi.
Tko je najbolji od Hrvata?
- Uh, konkurencija je velika... Losert je puno osvojio, Šola isto, Alilović je bio važan dio jedne velike momčadi... Mandić i Kuzmanović su sada veliki potencijali. Velika je to tradicija, uvijek je gušt gledati ih, a sad ću imati priliku upoznati ih i raditi s njima. Puno sam pričao s Filipom Ivićem koji je igrao u Francuskoj. On je dosta angažiran oko kampa i sretan sam što dolazim u Hrvatsku i što ćemo surađivati.
Što očekujete u Omišu?
- Znam da je to najbolji kamp za rukometne vratare na svijetu i dolazim se u to uvjeriti. Siguran sam da će to biti sjajno iskustvo, a vjerujem da će pomoći i mojim sinovima od 12 i devet godina koji su počeli trenirati rukomet. Veselim se upoznati i taj dio Hrvatske, do sad sam bio u Poreču, Zagrebu... ali sam čuo da je dio obale od Splita do Dubrovnika najljepši. Ovo je prvi put da dolazim privatno, ne kao igrač nego s obitelji. Znam da su ljudi u Hrvatskoj sjajni, vjerujem da će ovo biti jedno lijepo iskustvo i da ću puno toga naučiti...
Komentari (0)
Komentiraj