Sezona je gotova. Zagreb je kod kuće osvojio dva naslova. Imao je lijepu europsku sezonu, ali u društvu koje je imao ipak se nije uspio probiti u osminu finala. Na neki način, sve što je bilo realno. No, na tom putu prošle sezone dogodile su se brojne turbulencije, a kao ‘Babaroga‘ u njima konstantno se pojavljivao glavni menadžer Zagreba Božidar Jović. Eskalirale su prozivke nakon posljednje smjene trenera, no odgovora do kraja nije bilo…
- Jednostavno zato što je klub ispred svih nas, bio i ostat će. To je ustvari i najveći doseg Zagreba svih ovih godina, makar su kroz njega u svakom pogledu prošli iznimno vrijedni ljudi. Specifičnost ovog kluba je da svi živimo kao jedno i igrači i trener i uprava. Nikad se nitko nije izdigao iznad kluba, klub je iznad svih i to ćemo sačuvati. Bilo je slučajeva da neki pomisle drugačije, osjetio sam da se trener postavio većim od kluba ove sezone u jednom trenutku, a uz njega neki igrači. I dogodilo se pucanje.
Vratio se na početak.
- Ova sezona na početku nas je slomila, jer skupina koja je bila najteža u povijesti Lige prvaka nije bila po mjeri koliko god mi to teško priznajemo. Bili smo svjesni da će to biti jako težak posao. Mislili smo da će 10 bodova biti dosta, ali ne bi bilo dosta da smo i osvojili i toliko…
Prvo, mnogima nije jasna smjena Nikolića, pa povratak nakon odlaska Petkovića.
- Nije problem bio loš rad tandema Nikolić – Čupić, ali to su bila dva mlada trenera koja su upali u rezultatsku rupu i bilo im je teško iz toga izaći. Mi smo morali tražiti izlaz. Čupić je imao karakter koji vodi samostalnom radu, dobro radio i to se uostalom sada vidi u Metkoviću i ako tako nastavi imat će jednom priliku i u Zagrebu. Nikolić je isto nastvaio odlično s Dugim Selom koje je ušlo u ligu i igralo finale Kupa, što je njegov rezultat. Oni sami su bili svjesni da su u nezgodnoj situaciji, realno smo razgovarali, nije bilo ružnih riječi… Uspjeli smo to napraviti kako treba, Petković je u početku zadovoljio, red, rad i disciplina su dominirali. Vidjelo se pomak, u Ligi prvaka smo igrali odlično.
Ali nakon Lige prvaka više nije bilo odlično?
- Kad je završila Liga prvaka, momčad se ugasila. Treninzi su bili dobri, ali izvedba nije, a to je ipak najvažnije, jer sezona nije završila, a klub od toga živi. Mučenje sa Spačvom, Sesvetama, vidjeli smo da nema naboja iz Lige prvaka. Razgovarali smo s trenerom, on je rekao da drži sve pod kontrolom. Rekao je svoje mišljenje o momčadi koje uvijek ima vrijednost. Kada je u putanju domaće prvenstvo onda svaki naš igrač u drugom klubu zabijao bi po 10 golova, no Europa je drugačija priča.
I tu je počelo pucati.
- Zamjerili smo treneru da je igrao s osam igrača, da ostali nisu od koristi. Reagirali smo u siječnju, doveli Topića, Przytulu, Gavrića nešto ranije, što nije uvijek jednostavno u ovim okolnostima, a oni uopće nisu korišteni. Bili smo nezadovoljni, ali suština je da je najvažnije da se pobjeđuje. Nije bila bitna igra, nego da pobjeđujemo. Utakmica u Našicama je bila nastavak loših izvedbi, uz sreću smo se izvukli da na poluvremenu ne gubimo pet razlike. Drugi dio Mandić je obranio 12 lopti i mi smo dobili. Opet smo nastavili po starom, mučili se, očekivali smo kulminaciju i to se nažalost dogodilo s egalom protiv Nexea, da prvi puta izgubimo bod kući, da prvenstvo postane upitno.
Nakon toga se dogodio okršaj sa žestokim prozivkama trenera čiji ste nekad bili igrač.
- Prvo, ja više nisam igrač, imam svoju funkciju u klubu. Imam mandat od UO i Skupštine kluba da provodim sportsku politiku. Ako vidim da nema svjetla na kraju tunela, konzultiram ljude i klubu i donosim prijedlog upravi. Jednoglasno UO mi je dao punu podršku. Petković nije shvatio da sam ja bio njegov bivši igrač, najbolji mladi igrač svijeta, kasnije olimpijski pobjednik i svjetski prvak. Naglašavam: bio! Ja danas to više nisam, radim drugi posao. On to nije mogao prihvatiti. U Njemačkoj je trener sve, ali kod nas nije tako i kada je dolazio on je to znao, znao je da ovaj klub ima sve funkcije, da ne treba biti ništa drugo osim trener. Ali kao stari kov trenera on se nije u tome snašao. To nikako ne mijenja moje mišljenje o njemu kao treneru, ali me kao čovjek iznenadio vrlo negativno. Suština je bila da mi nismo igrali dobro. I tu je bio kraj kada je i rezultat postao upitan.
Vratio se na Petkovića.
- Proziva me se zbog ega i sukoba ega. Ne mogu to prihvatiti, jer nema veze s istinom. Kod mene se uvijek zna tko je šef i da smo mi sto puta dobri, ja to poštujem, samo je važno koji posao radimo. Tako sam poštovao i njega, uostalom na moj prijedlog smo ga doveli. Ego nije povrijeđen kod mene, nego kod njega. Klub ima i sportskog direktora i menadžera, a zna se posao trenera… I ono što me najviše zasmetalo, što ne mogu oprostiti, stvari iz svlačionice ne idu van nikad i ni pod koju cijenu, to je stvar koja je osnova. To govorim i kao bivši igrač i kao čovjek koji obavlja funkciju u klubu. Mi smo se ‘95. potukli smo protiv Kube u svlačionici, pa smo bili srebrni na kraju i nitko to nije znao. Mi smo ove sezone imali i slučaj Kos, težak slučaj, pa ipak nije izašlo iz svlačionice, ostala su samo nagađanja. To nakon utakmice s Nexeom se nije smjelo dogoditi. To me možda i naviše pogodilo. I koliko god se ljutio na izjavu da su igrači nezadovoljni, to je istina. Oni će mu to sami reći. A netko mora biti Babaroga, ja ne bježim od toga. Da mi je brat i da radi loše, ja bih i njega smijenio. To je samo posao i ništa više. To sam naučio ne samo kroz sport i rukomet, da ne bude zabune. Recimo ja znam nekog važnog i mogu mu reći što želim i kad želim. E, pa ne ide to tako u životu. Ja sam naučio.
Zaključio je…
- Sretan sam da smo sezonu priveli kraju na najbolji mogući način i vratili sve što nas je krasilo. Očekujemo iskorak dogodine, mnogi su sezonu iskusniji i probat ćemo proći skupinu s malo više nade u ždrijebu, da ne bude baš kao ove sezone. Napustili su nas neki igrači, Srna, Kraljević, Dibirov. Timur će kao savjetnik ostati s nama. Sretno svima, a dogodine idemo dalje – zaključio je ‘Babaroga‘ iz Kutije šibica.
Komentari (0)
Komentiraj