Nakon što su igračice odradile sve moguće fotosessione s peharom prvakinja, skupno, pojedinačno, na terenu, uz tribine, s članovima obitelji, prijateljima, pa odglumile da je pokal sa šampanjcem, odnosno inscenirale poznati "šampionski ugriz" sa zlatnim medaljama među zubima... i nakon što su se tribine na Peščenici već ispraznile, a s terena maknuti i stupovi i mreža i reklame, pa je dvorana nakon bučne proslave gotovo posve utihnula, predsjednik OK Dinama Nino Matjačić na trenutak je zastao, još jednom zaokružio pogledom po dvorani i skoro sa suzom u očima konstatirao:
- Ovo je povijest.
Bio je to duboko emotivan trenutak za prvog čovjeka odbojkaškog kluba koji je osvojio prvi naslov državnih prvakinja u seniorskoj konkurenciji. A učinio je to u samo deset godina postojanja.
- Prije malo više od dva tjedna, točno 9. travnja proslavili smo deset godina postojanja u ovom obliku.
U tom razdoblju OK Dinamo doslovce je prošao put od trnja do zvijezda, od pete lige do osvajanja titule prvakinja, pa sijedom toga na jesen možda i Ligu prvakinja. Nitko nikad u Hrvatskoj nije uspio u tako kratkom razdoblju proći sve stepenice i pokoriti sva domaća natjecanja u kojima se natjecao. Jer pri tome je Dinamo osvajao i sve moguće titule u svim mlađim dobnim uzrastima, od mini odbojke, preko kadetkinja, pa do juniorskog zlata, koje im je jedino nedostajalo, a i njega su zgrabili ranije ove sezone.
Kao kruna svega stigla je u subotu titula seniorskih prvakinja. Na Peščenici je pobijeđena Mladost, u četvrtoj utakmici finalne serije najtrofejniji su odbojkaški kolektiv u Hrvatskoj "zakucali" sa 3:0 te je tako s ukupnih 3-1 u seriji Dinamo postao šesti različiti ženski klub koji se uspeo na nacionalni tron, otkako je hrvatske samostalnosti.
- Filmska priča - i dalje je i sâm u nevjerici govorio Matjačić.
Što bi Amerikanci dali da imaju tako nešto kod sebe, holivudski producenti stajali bi u redu za kupovinu prava na priču. No, hrvatska realnost posve je drukčija, što ne znači da dinamovke nisu slavile i zaslužile svoju zadovoljštinu i ponos. A prva koja je dobila čast dotaknuti pehar prvakinja, odnosno preuzeti ga u Dinamovo vlasništvo bila je kapetanica Jelena Ninčević.
- Kakav je osjećaj podignuti pehar? Neopisiv. Čekamo ovo tri godine, ovo nam je bilo peto finale, što u PH, što u Kupu, i napokon je sada trofej u našim rukama - govorila je Jelena.
- Drago mi je zbog kluba, zbog ekipe, zbog svih cura koje su tu bile, zbog svega... Nadam se da će ovo postati tradicija u Odbojkaškom klubu Dinamo.
Dinamo je već prethodne dvije sezone igrao finala PH, pa i dva finala Kupa, ali Mladost je uspijevala zadržati dugogodišnju vlast. No, ove je sezone bilo evidentno da će ta supremacija djevojaka iz Doma odbojke biti na velikom testu. Jer, objektivno, bila je Mladost za nijansu slabija nego li proteklih sezona, a Dinamo je rastao iz godine u godinu i ove godine izrastao do kraja, odnosno stasao u šampionsku ekipu.
Iako je u prosjeku to mlada ekipa, bilo je tu i nešto iskustva, jer ipak bez njega ne ide. Među njima, među senatoricama je upravo i Jelena Ninčević, koja je već od ranije, još iz sezone 2016/17. imala naslov s Marinom Kaštela. Međutim, tada nije bila ni izbliza u jednoj od glavnih uloga u ekipi, kao što je bila sada u Dinamu, gdje je prva dizačica posljednje tri sezone.
- Ovo je sada ono što se čekalo, ovo je falilo, ovo je pravo. Sad sam mirna - s olakšanjem će 27-godišnja tehničarka.
Jelena je iz Kaštel Starog, nepresušnog crpilišta sjajnih odbojkaša i odbojkašica, ali, eto, sa zagrebačkim klubom proživljava najbolje odbojkaške dane karijere.
- Jesam li postala dinamovka? Smijem li to uopće komentirati? - smijala se Ninčević.
- Što se tiče odbojke, jesam. Stvarno smo tu kao obitelj, prihvatili su me maksimalno i zaista se osjećam odlično. Ali, kad je o nogometu riječ, onda bolje da ne pričamo o tome ha ha. Tu nema šanse, s tim se rodimo i to je to.
Onda možemo pretpostaviti kakve su Jelenine želje za rasplet SHNL-a.
- Ja sam odlučila ove godine slaviti dvije titule prvaka. Jedna je tu, drugu čekam.
Neće to, jasno, zamjeriti predsjednik Matjačić, "okorjeli" dinamovac, niti bilo tko drugi u ekipi.
- Ma, ne, makar ima stalno neka peckanja oko toga među nama, ali sve je to kroz šalu i u dobrom duhu. Pratimo svi nogomet, jer imamo tu i navijačica Rijeke, Dinama, a ima zapravo, vjerovali ili ne, dosta cura u ekipi koje navijaju za Hajduk. Jer ove sezone smo se i malo pojačali curama s juga.
Jelena je ove sezone preuzela kapetansku ulogu, što joj je prva takva uloga u karijeri u seniorskoj ekipi. A nije uvijek lako voditi ženski sastav, ili držati kohezivnost kroz duže vremensko razdoblje.
- Istina, sezona je bila jako duga, bilo je uspona i padova, ali držalo nas je to što smo sve imale isti cilj. U kriznim trenucima smo surađivale i pričale, imamo dosta mladih cura u ekipi i s njima treba dosta pričati, a imam tu sreću što imaju povjerenje u mene, što su mi se htjele otvoriti i pričati o svemu. I znala sam da je to jedini način. Bilo je kriznih situacija koje se ne vide na van uvijek, i dobro je da se ne vide, ali na kraju smo to sve odradile sjajno. Kad je bilo najvažnije, bilo smo jedinstvene, duh ekipe ostao je čvrst. I bila mi je čast biti kapetan, ova sezona najposebnija mi je u karijeri.
A najposebniju, odnosno sigurno najbolju utakmicu u finalnoj seriji, a možda i u cijeloj sezoni, sačuvale su upravo za kraj. U četvrtoj utakmici apsolutno su u svemu nadigrale mladostašice. Jako malo su griješile, stalno vodile, igrale pametno, koncentrirano i samouvjereno. Baš izvedba vrijedna titule. Lakoćom su otresle Mladost u svakom pokušaju da im se rezultatski približi, makar se mora priznati da su mladostašice tu bile velikodušne te same griješile i tako još dublje padale u ponor bez povratka.
- Od početka smo vjerovale u ovo. Treneri su nam od početka sezone govorili da je ovo naša godina. Ali, tek nakon druge finalne utakmice, kad smo kod kuće dobili Mladost 3:0, počele smo vjerovati da je stvarno tako. Pa onda onaj preokret u trećoj utakmici definitivno je prelomio sve i u četvrtoj smo utakmici to samo priveli kraju. Mislim da je ovo, na kraju, posve zasluženo. Kad se igra na jednu utakmicu, uvijek se može reći da je tu i faktor sreće, da je takav dan, ali ovo su ipak tri pobjede u seriji i možemo slobodno reći da stvarno jesmo najkvalitetnija ekipa u Hrvatskoj - zaključila je Ninčević.
Komentari (0)
Komentiraj