
Nakon utakmice i decentnog programa oproštaja od Reala Luke Modrića i Carla Ancelottija, gosti hrvatskog maestra ostali su na Santiago Bernabeuu. Iako je prvotno hladna i profesionalna ekipa osiguranja poticala gledatelje da se upute prema izlascima, šira grupa Modrićevih gostiju imala je “novi”, ajmo reći intimniji program završne realovske večeri kapetana Blancosa.
Sektor 128 pored terena, potom obitelj i još nekoliko (su)igrača iz Modrićeve lože, pozvani su da se spuste na travnjak. Bio je to završni “touch” fantastičnog doživljaja, kojeg je zbilja bilo privilegija doživjeti izbliza.
Na travnjaku, koji usput rečeno izgledao očajno i postaje problem raskošnog rekonstruiranog Bernabeua, brzo se razigrala brojna hrvatska kolonija. Djeca su se odmah raširili na sve strane i nabacivala se loptom, još uvijek nesvjesni na kojem mitskom mjestu to rade. U tom ambijentu, na tom mjestu, stvara(la) se povijest svjetskog nogometa. I kad kročite na taj teren i okrenete se prema svim tribinama impresivnog amfiteatra na pet etaža, i kad je prazan, osjetite fluid veličanstvenosti. Netko je kazao: nije čudno da se jako, ali baš jako teško oprostiti od Reala. Kako je tek kada zagrmi 70-80 tisuća ljudi...
- Ah to je zbilja stadion koji izaziva posebne emocije - kazat će nam Mateo Kovačić, koji je u pratnji supruge Izabel stigao na oproštajnu utakmicu svog idola i prijatelja.
- Kako sam došao? A nisam mogao drugačije nego sam uzeo privatni avion, jer se kasno doznalo da Luka igra posljednju utakmicu na Bernabeuu, a ja sam imao već zakazane druge obveze. Zato sam na brzinu organizirao let jer sam jednostavno morao biti tu.
Njegova supruga Izabel, elegantna kao i uvijek, samo je dodala:
- Ne mogu vjerovati da je prošlo deset godina otkako je Mateo stigao u Madrid, kao da je bilo jučer.
Kao da je bilo jučer, da, fotografija već afirmiranog Luke Modrića kako pozira sa svojim obožavateljem, tada na početku tinejdžerskih godina i snova o karijeri koja je je krenula prema “gore” u Dinamu.
- Vrijeme leti, što se sve izdogađalo od onda, more doživljava... Luka je čudo, zaslužio je ovakav oproštaj od Bernabeua, što je najbolje pokazalo koliko je ovdje poštovan i kako ga ljudi jednostavno obožavaju. Svaka mu čast, baš sam sretan za njega, a i što sam došao tome svjedočiti.
Na kratko ga je odvukao njegov prijatelj iz zajedničkih dana u Chelseaju Antonio Rüdiger. Na njemačkom jeziku su se odmah “našli”, posebno se Kovačiću veselio Rüdigerov sin, koji je za trenutak stao s loptom koja je gotovo veća od njega.
- No problem my friend - kazao nam je na molbi za fotografiju, pri čemu smo iskoristili naše znanje talijanskog da bismo bivšeg igrača (i) Rome pitali kako mu se dopao Modrićev oproštaj. Ostali smo bez odgovora, samo smiješak i fokus na sina, koji je jurcao travnjakom Bernabeua.
Baš kako je zaslužio
Nekako u tom trenutku je Matea Kovačića “preuzeo” Zlatko Dalić. Izbornik je stigao u Madrid sa suprugom Davorkom, držali su se vrlo diskretno, uživali u trenutku slave Luke Modrića, odjeveni u dres Hrvatske s brojem 10 i imenom kapetana Vatrenih.
Izbornik već duže ne razgovara za našu “kuću”, ali njegov pristojni dolazak da bi pozdravio novinara “moramo” iskoristiti, jer ovo je bio poseban dan. Nadamo se da neće zamjeriti...
- Bilo je veličanstveno, onako kako je to Luka zaslužio.
Šime Vrsaljko, s kačketom kao zaštitnim znakom, a koji nosi i zbog svog djeda, na Bernabeu je ne tako davno špartao ako igrač(ina). Nažalost, madridske godine nisu bile sretne. Od ozljede križnog ligamenta, u dresu Atletica sve je krenulo stazama muke i ranijih oproštaja...
- Ah, što ću reći, bio sam tada mlad i naivan, da sam mogao procijeniti koliko mi to može muke napraviti, vjerojatno bih bio drugačije postupio. Ali nema više veze, ne žalim za bilo čime. Sa svim mukama doživio sam Rusiju 2018., to je melem za sve rane.
Kao i Kovačiću, koji je bio dio Reala četiri godine (2015-19.), prilazili su ljudi iz Kraljevskog kluba, kolege...
- Ovo je stvarno bilo fantastično - kazat će Šime Vrsaljko.
- Meni je bilo logično biti tu, moj kapetan Luka je uvijek bio za sve nas “tu”, zato nisam dvojio sekundu kad sam doznao da završava s Realom. Tu imam još kuću u Madridu, blizu kampa Atletica, bio sam tamo sresti “moje” ljude. Lijepo se vratiti i prisjetiti mnogih lijepih stvari i trenutaka, a one manje lijepe ostaviti na strani uspomena. Ovo s Lukom će pamtiti zauvijek svi koji su bili, a pričat će se generacijama koje dođu, o fantastičnom igraču kojeg Realova planeta obožava.
Nije bio na Bernabeu, ali Sergio Ramos bio je s prizorima iz Lisabona, u osvajanju Decime, “tu”. On strijelac gola koji je otvorio put naslovu, Modrić asistent. Prijatelji za život, što je bivši kapetan Reala, jedan od onih koji nije doživio počasti, naprotiv, imao je grubi rastanak s klubom, pokazao i iznenadnim dolaskom u Modrićev dom večer uoči utakmice.
Najčešće riječi
- Na žalost, ne mogu ostati, iako sam pokušavao na sve načine odgoditi put za Meksiko za jedan dan. No, najvažniji je moj hermano i brat Luka, kazao sam mu neka uživa u svakom trenutku koji slavi njegovu veličinu, klasu, ali i iznimne ljudske vrijednosti. Što drugo reći, gracias Luka...
Riječi koje su ovih par dana u Madridu bile najčešće, Gracias Luka, sa suzama i radostima što je Modrić bio jedan od najvažnijih aktera najtrofejnije i po mnogočemu najljepše ere Real Madrida.
Komentari (0)
Komentiraj