Igor Jovićević osvojio je s Ludogorecom naslov prvaka Bugarske četiri kola prije kraja, ranije je uzeo i Superkup, a igrat će i finale Kupa 22. svibnja sa CSKA-a Sofija.
- To je četrnaesta titula Ludogoreca, a zanimljivo, kad sam bio prvak sa Šahtarom također se radilo od 14. naslovu prvaka toga kluba – kazao nam je Jovićević koji je s ekipom već podigao pobjednički pehar.
- Prvenstvo je uvijek glavno natjecanje, Kup nikad nije bitan dok ne dođeš u finale, ali kad si tamo moraš ga osvojiti. Želimo ga jer to bi bila - tripleta.
Jedan je od hrvatskih trenera koji su ove sezone trofejni, napravio je veliki posao koliko je god Ludogorec najjači bugarski klub jer promarširao je prvenstvom. Suvereno i moćno.
Brzo će kvalifikacije za Ligu prvaka, a ima li klub na radaru kojeg hrvatskog igrača?
- Svaka riječ se može krivo interpretirati dok traje prvenstvo, a vidim da je u SHNL-u tako zapetljano i neizvjesno da mi je bolje ništa ne govoriti - sa smiješkom je kazao Igor te istaknuo:
- Skautska služba Ludogoreca je poznata po transfernoj politici gdje se orijentiraju na brazilsko tržište. Kupuju mlade igrače pa ih nakon dvije-tri godine prodaju. Fenomenalno je što smo povećali vrijednost igrača. Nekad je Ludogorec pobjeđivao Dinamo u skupini Europske lige. To je bila totalno drugačija strategija, imao je starije igrače, prosjek je bio 27-28 godina. U to doba dvaput su igrali u skupini Lige prvaka. S promjenom koncepcije zarađuješ novac od prodaje mladih Brazilaca, ali je teže ući u Ligu prvaka. No, Ludogorec je posljednjih 14 godina uvijek igrao u skupini, samo prošle godine Konferencijske lige, a inače minimalno Europske lige.
Kako biste usporedili HNL i bugarsko prvenstvo?
- Ne mogu reći da je hrvatska liga bolja. Ludogorec bi se sigurno borio za naslov prvaka u SHNL-u.
Kakva je ova sezona vjerojatno biste ga i osvojili.
- Ha, pa dobro, specifično je... Pratim svi. Neizvjesno je, bit će do zadnjeg kola napeto. Niti jedan klub si nije otvorio put da osvoji pehar svojom zaslugom nego zbog kikseva protivnika.
U stožeru nemate Hrvate da bi s njima pratili SHNL nego po dvojicu Španjolaca i Ukrajinaca.
- Jedan mi je Španjolac otišao kod Mikela Artete u Arsenal pa sam doveo drugoga. Zajedno smo prošli Šahtar i Saudijsku Arabiju. Ukrajinci su iz Ljviva, a Španjolci realovci. A i moraju zbog šefa, ne mogu protiv mene.
Jovićević je kao mlad igrač stigao u Real Madrid i ostao je privržen Kraljevskom klubu. Sa zadovoljstvom je pogledao dvoboj Intera i Barcelone.
- Ponekad se upitaš s kojim se sportom ti baviš. Kad vidiš taj intenzitet, ta rješenja koja donose u milisekundi, to je stvarno iznad prosjeka. Uživali smo svi ljubitelji nogometa. Jedna od najboljih utakmica u Ligi prvaka godinama.
Barcelona i Inter su dva taktička svijeta i priredili su dvije fantastične utakmice.
- Nisam gledao koji sustav igra protiv kojeg, jednostavno sam uživao u nogometu, u ritmu, u driblinzima, u golovima. Inače pratim tko kakav sustav igra, kako odgovaraju na formaciju suparnika, kako izlaze u presing, na koji način napadaju prostore, ovaj put sam samo uživao, kao da sam sjeo u 12. red tribine s kokicama.
Što ste mogli naučiti?
- Koliko je vrijedno iskustvo igrača Intera. Barcelona je za njih dječji vrtić, iako su fenomenalni igrači. Inter zna udariti, ukrasti vrijeme, simulirati... Nakon gola za 4:3 skoro se nogomet više nije ni igrao. Vidjelo se koliko Lamine Yamal znači za igru Barcelone. Ne možeš sve graditi na 17-godišnjaku, makar bio i wunderkind. On je genijalac, ali ne može sve sam. Mislili smo da se poslije Lionela Messia neće roditi takav čarobnjak, međutim vidite da se rodio.
Prijetnja je to vama realovcima, nećete mirno spavati sljedećih barem desetak godina...
- Da, Barcelona ima fenomenalnu perspektivu, to moram priznati. Ali, Real ima što nitko nema, on ovakvu utakmicu ne bi izgubio. Kad dođe stresna situacija vadiš iz sebe ono što možda ni ne znaš da imaš. Kad se sjete čiji dres nose, što je sve Real osvajao u prošlosti, igrači koji sada igraju za njega dobiju dodatnu snagu, znaju da je to klub koji ima pobjednički gen i nastave pobjeđivati. Mnogi drugi klubovi tek traže put do uspjeha, Real ga je odavno našao. Isto kao Dinamo u Hrvatskoj. Evo, Rijeka sad treba pobijediti tri utakmice. Vidjet ćemo hoće li naći snage. Dinamo je to prošao bezbroj puta. Zato mislim da je Dinamo favorit za osvajanje prvenstva. To više nije samo pitanje taktike nego i psihe.
Iz derbija na Poljudu ističe Dinamovu promjenu formacije i ulogu Brune Petkovića.
- Petković je igrač koji mijenja utakmicu, a odgovara mu i kad je Sandro Kulenović u "boxu". Sandro Perković je kao trener pokazao odlično prepoznavanje situacije.
Dinamo ima lošu sezonu u SHNL-u po broju bodova čak i ako bude prvak.
- Turbulentna je sezona, nije lako igračima, kako živiš gore tako se transferiraju emocije u svlačionicu. Igrači su borci, ali i ljudska bića. Jedan trener ima jednu ideju, drugi drugu, treći treću, a svako kolo moraš pobjeđivati. Navijači te stišću, traže maksimum, a ti ga nisi u stanju dati. Sad je došlo do mirnijeg razdoblja, vidi se neki napredak i otvoren je put do titule. Nakon Istre 1961 mislim da je bilo pet posto ljudi koji su vjerovali kako Dinamo može biti prvak.
Nakon što ga je Istra 1961 pregazila, normalno da su se ljudi zapitali za Dinamo.
- Kao dinamovac želim mu naslov prvaka. Hajduk dugo nije osvajao, iskustvo igra presudnu ulogu, nije iskoristio derbi na svojem stadionu, ali u igri je još i Rijeka. Vidjet ćemo hoće li joj entuzijazam donijeti titulu. Mladi igrači ne razmišljaju o posljedicama, idu srcem i hrabriji su.
Što nedostaje Hajduku da podigne pehar prvaka?
- Nedostaje mu da jednom osvoji, da prelome taj trenutak i onda će za njih sigurno krenuti pozitivnije razdoblje. Prva je titula, poslije tolikog vremena, najteža. Sinergija igrača i navijača je fenomenalna, imaju dobru ekipu, Marka Livaju koji rješava kroz poteze koji se viđaju u ligi Petice. Treba im ta jedna titula kao odskočna daska.
Zvonimir Boban je došao u Dinamo, što očekujete od njega?
- Dolazak Bobana je fantastičan za Dinamo i hrvatski nogomet. Čekao se taj trenutak. On ima znanje i viziju da može usmjeriti Dinamo na put koji navijači žele. Za to što je odlučio da momčadi u školi nogometa igraju kao prva ekipa od mene dobiva palac gore. To je način rada Barcelone, iako Real radi drugačije. Barcin cilj je stvoriti igrače za sebe, a Real u akademiji dopušta više sustava, ne samo onaj kako igra prva ekipa. Naime, on puno više prodaje te mlade igrače nego što ih se probije do prve momčadi. Nakon što iskuse razne formacije brže se mogu adaptirati tamo gdje dođu, ali to što radi Barcelona ima puno veći odjek i zato podržavam Bobana.
Kakva su vam trenerske ambicije?
- Imam pobjednički mentalitet i stalni strah da ne znam dovoljno. To me tjera da učim više, da čitam više, da idem na stažiranje kod trenera koji su osvajali Ligu prvaka ili Europsku ligu. Otvoreno mogu reći da sam bolji trener danas nego prije pet godina. Imam ambicije, na kraju se trud isplati.
Bolji ste trener nego 2020. kad ste bili trener Dinama?
- Jesam, ne skrivam to. Trofeji koje osvajam to pokazuju.
Je li vam ostala žal što ste tako kratko bili trener prve momčadi Dinama? Kao igrač mlad ste napustili Maksimir, kao trener također niste stigli ostaviti trag.
- To je emotivni ožiljak. Ako je to jedini način da ostanem povezan s Dinamom neka bude. Kao trener, kao profesionalac, možda ipak dočekam taj trenutak da se vratim u Dinamo. Za to radim, ne stajem s radom i usavršavanjem.
Možete li sad s odmakom reći tko je krvi što ste ekspresno smijenjeni? Preuzeli ste prvu momčad u doba covida, nakon odlaska Nenada Bjelice.
- Nije to bio pravi trenutak za mene. To je realno. Korona je kriva – nasmijao se Igor, dodajući:
- Jako je teško bilo raditi u to vrijeme, Dinamo je imao veliku bodovnu prednost, trebalo je samo završiti sezonu, ali moram reći da mi je to korisno iskustvo i još nešto - da nije bilo Dinama ne bi za mene poslije bilo ni Dnjipra, ni Šahtara, niti Saudijske Arabije, tako niti Ludogoreca. To je sigurno. Kako bi pobijedio trebaš gubiti. Pobjednik je ustvari gubitnik koji je pokušao još jednom. To je jednostavno tako. Kad kod trenera prepoznaš potencijal trebaš mu dati malo vremena. Pogledajte primjer Mikela Artete u Arsenalu.
Iz razgovara zaključujemo da vas Zvonimir Boban nije zvao, nije ponudio da se vratite.
- Ne, nije. Motiviran sam da ne stanem. Ja sam sanjar, ali sanjam budan. Moraš ići i rušiti prepreke. Lud sam bio da sa Šahtarom osvojim prvu titulu jer želio sam uspjeh, a nisam ga napravio ranije. Potom sanjaš da odigraš utakmice Lige prvaka, pa pobijediš RB Leipzig 4:1, sve to povećava tvoje samopouzdanje, jača te kao ličnost i stvara te boljim trenerom. Iskustvo ti daje da donosiš kvalitetnija rješenje. Dinamo mi je pomogao da budem danas bolji trener.
Komentari (0)
Komentiraj