Prvotimci Hajduka poslije loše igre i novog debakla u Velikoj Gorici, zajedno sa svojim trenerom Gennarom Gattusom sigurno bi se najradije razišli, bolje je kazati utekli iz grada Splita i tako se spasili od vrlo vjerojatnog petnaestodnevnog šikaniranja svojih navijača. Pitanje je kako će trener i igrači uspjeti proživjeti bez incidenata do raspusta, svima će preostalih 13, 14 dana nesumnjivo biti najteži, doslovno nesnošljivi u dosadašnjem životu, znači ne samo u karijeri.
To je alarmantna činjenica, neoboriva, uznemirujuća, tako da bi vjerojatno bilo najbolje nekako skloniti momčad s Poljuda, u neku vrst zaštićene zone. Ali kako to izvesti, odnosno koliko bi taj bijeg bio učinkovit, da se ne spominje fatalno stanje blagajne kluba zbog koje se duže vrijeme uoči utakmica nije išlo u karantenu?
Momčad Hajduka ipak ima svetu obvezu odigrati preostale dvije utakmice, najprije u nedjelju protiv Rijeke, onda u subotu 24. svibnja na Šubićevcu protiv Šibenika u dvoboju dvaju gubitničkih klubova. Nažalost hajdučkog puka, to nije baš toliko nesnošljivo, koliko je ono što dolazi, što se nagoviješta za novu sezonu. No, najteže pitanje, koje se inače moglo prošlih godina na vrijeme tretirati, figurativno rečeno, tko je taj koji će imati snage ugasiti svjetlo u klubu...
Ipak najprije se treba pozabaviti recentnim događajem, iksom, praktički novom nulom od igre i rezultata protiv Gorice. Talijanski trener džentlmenski ponavlja svoju mantru o njegovoj odgovornosti, što je i logično, što nije neka naročita hrabrost, jer je Gattuso taj koji odgovara za rezultate, pa podredno za prikazanu igru. Kako se dogodilo da je Hajduk po drugi put uzastopno doživio slom poslije zimskih priprema, dakle prošle, pa ove godine?
U redu, očajna je bila bilanca na europskoj sceni, protiv dva protivnika bez nekog značaja, Torshavna s Farskih Otoka i Ružomberoka iz Slovačke: jedna pobjeda od 2:0, dva puta po 0:0, poraz 0:1 i to na Poljudu, k tome eliminacija autogolom Zvonimira Šarlije. Ti gorki neuspjesi nekako su se progutali s obzirom na sjajne rezultate u prvenstvu: 36 bodova ili 66 posto od 54 moguća na 18 utakmica. A potom potop, u nastavku prvenstva 21 bod ili 43 posto od 48 mogućih na 16 utakmica, plus nokaut u četvrtfinalu kupa od Rijeke 1:3 na Poljudu.
Iluzorno je sada upirati prstom, prokazivati krivce, jer nevinih nema u taboru Hajduka, osim jednog jedinog Marka Livaje, koji četiri godine održava i brani dignitet kluba na terenu. Svojim igrama, golovima i asistencijama, sveukupno svojom klasom.
U ovom trenutku kaosa i nesreće nije vrijeme za obračune, posebno ne na način nedostojan sporta, ali i društva u cjelini. Kao prvo treba pošteno odraditi preostale dvije utakmice, posebnu Jadranski derbi, što je već najavio Filip Uremović:
- Protiv Rijeke kao po pravilu igramo najlošije, njih jedine nismo ove sezone niti jednom pobijedili. Zato moramo, koliko god će nam biti teško, nastojati ih dobiti...
I trener Gattuso je priznao:
- Za nas je Rijeka teško pobjediva. To nam mora biti posebni motiv...
Momčad Hajduka, neophodno je, mora misliti na svoje dostojanstvo, dakle moralni kredibilitet, "bijeli" se ne smiju opterećivati pitanjem koji će klub od dva rivala Rijeke i Dinama na kraju biti prvak.
A onda naknadno, kad padne zastor na ovu sezonu, treba se resetirati, premda su u normalnim okolnostima u dobro uređenom klubu, pripreme za novu sezonu morale biti već postavljene (pitanje trenera, igračkog kadra). Bilo je djelotvorno da su već do sada odgovorni podnijeli ostavke, kako je to uradio Ivan Matana. Jer trener se nedvojbeno odavno odlučio na rastanak, bilo kao slavljen ili pokunjen, odavno su se morali povući nadzornici predvođeni Aljošom Pavelinom, prirodno i predsjednik Ivan Bilić u pratnji Marinke Akrap, dok je logičan otkaz sportskom direktoru Francoisu Vitaliju, kao i takozvanom team menadžeru Stjepanu Badrovu.
I za kraj, nameće se pitanje igračkog kadra, točnije u prvom redu teške dvojba oko ostanka Marka Livaje. Sve personalne promjene, te smjene i otkazi lakše bi se nadoknadili izuzev odlaska kapetana premda bi se moglo shvatiti, razumjeti njegov eventualni izbor za lagodniju karijeru, uopće život u inozemstvu. Uostalom, njegova gospođa je to promptno osobno nagovijestila, madam Iris, koja je značajno pridonijela povratku svog Marka na Poljud, sada se rezolutno upitala prenesenom porukom na Instagramu:
- Kako se može ostati na svojem poslu kada je vidljivo da je sve trulo, od šefa, kolega, okruženja, politike, svega ostalog...
Komentari (0)
Komentiraj